Stari plavi vrč

Unsplash

U zoru prije zore koju je moja baka jednom tako ljubila provjerila sam pečat na plavoj zidarici. Koliko bi ovaj staklen mogao biti, nisam imao pojma. Našao sam je u netaknutoj prašini na podrumskim policama gdje je držala konzerviranje. Iza paučine, iza redova napunjenih staklenki, druge staklenke, puno starije koje ne bih mogao koristiti sa modernim plombama za konzerviranje, čekao je ljeto koje neće doći.

Moja baka umrla je prije dvadeset godina. Nitko se nije vratio da traži konzerviranje prošle sezone. Prošlo je mnogo godina da se ovaj otpad popravi.

Htio sam dotaknuti ovu staru plavu staklenku, da je očistim. Njena naplatka nije se puno razlikovala od moderne staklenke. To bi moglo uspjeti.

Da nije tako, mogao bih ga nazvati samo još jednom teglom. Šećerane breskve, kojima sam ga napunio, neće ići na otpad. Jutros bih ih mogla pomiješati sa mojom zobene kaše.

Prvi put u životu zauzela sam se za konzerviranje doma. Nisam imao nikoga da mi pokaže. Imala bi moja baka, ali u tim godinama me obogaćena šuma privlačila više od mirisne kuhinje. Učio sam iz knjige. Možda bih, kad bih praznim policama ostave pokrivanog krovima pokrivenim ispod stražnjih stuba, konzervirao, mogao bih vratiti nešto minulih dana.

Pečat je iskliznuo kad sam dodirnuo hladnu staklenku govoreći mi što već znam. Kad sam jučer prebrojao pingove boca za brtvljenje, naišao sam na jedno kratko. Da postoji način kako ovo staklenko djelo funkcionira, moja baka bi to znala, a ne bih ga vidio praznim. Odgurnula sam se razočaranje. Mnogo starih staklenki koje su nosile marke od prije pedeset godina radile su.

Duboko u zimi, izvlačenje konzerve moglo bi vratiti glas mog djeda kad me poslao u snijeg do vanjskih podrumskih vrata po staklenku s voćem ili žele ili kiseli krastavci.

Možda će ove zime posjetiti nećakinje i nećake. Možda bih ih poslao. Moja zbirka živopisno ilustriranih i elegantno napisanih kuharica nije mogla vratiti ono što sam izgubio. Moja baka nikada nije tražila eleganciju. Nikad nije znala dodir dobrog papira, ali shvatila je što znači spavati gladan.

Ponekad nisam slušao kad sam imao priliku. Drugi put sam vidjela bake i djedove kako gledaju horizont zbog čega, nisam znala. Kad sam pitao, nisu odgovorili. Možda neke stvari koje nisu trebali da nam se prenesu.

Dovršio sam stvari koje nikada neću reći nećacima i nećacima. Nisam ja, ni prošlost generacije, ni generacija koja dolazi, a oni nisu ja. Ipak, postoji više veze nego što sam oduvijek razumio.

Svjetlo se savija i nijansira kad prolazi kroz ovu bezvrijednu staru plavu staklenku koju ne mogu baš izbaciti. Ne možemo uvijek vidjeti svjetlo onako kako bi druga osoba bez pomoći, ali ponekad dodirivanje zaboravljenog vraća malo onoga što bi moglo biti izgubljeno.